Akcija "Moj kažun - La mia casita"
Vodnjan je nastao i dugo opstao sa svojim osobitim karakteristikama srednjovjekovnog urbano-ruralnog mjesta, da bi u naše vrijeme postao poput čovjeka s bogatom prošlošću. Njegovo široko područje s bezbrojnim karakterističnim kažunima, izgrađenim u tehnici suhozidina, koji su označavali vlasništvo, svjedok je milenija u kojem su se stanovnici bavili poljoprivredom, posebice maslinarstvom i vinogradarstvom kao osnovom vlastitog materijalnog blagostanja. Mreža ovih suhozida čini neponovljivi labirint koji je uz najveću gustoću kažuna na ovom području jedan od najvrednijih spomenika Istre. Ovaj spomenik ima sve karakteristike za upis na UNESCO-vu listu svjetskih zaštićenih spomenika kulture. Grad Vodnjan-Dignano broji najveću koncentraciju kažuna na Mediteranu. Neke procjene govore da na našem prostoru imamo otprilike 2.000 kažuna čime bi s ponosom mogao nositi titulu „Grada Kažuna“.
Ove kamene poljske kućice već su stoljećima strukturalni elementi vodnjanskog ruralnog prostora. Nakon oblikovanja gradskog naselja, počela se obrađivati zemlja koju su poljoprivrednici trebali iskrčiti. Uredno i strpljivo djedovi su prenosili na rubove polja sav kamen na koji je njihov plug nailazio i odgrtao iz tla, slagali su ga geometrijskom preciznošću u suhovezu sitnom kamenom građom. Nikli su tako suhozidi (masiere), kojima se ograđuju polja, gromače (groumasi), ogromne hrpe kamenja i kažuni (casite).Kažuni su bili sigurni zakloni od iznenadne kiše, od sunca za vrijeme podnevnog odmora ili bi se u njima prespavala noć kada posao nije bio završen tijekom dana, a osim kao zaklon koristili su se i za nadgledanje polja i vinograda neposredno prije žetve i berbe. Nisu bili samo u funkciji čovjeka, već su se koristili i kao zaklon za njegovu stoku, posebno ovce. Kažuni su oduvijek bili sastavni dio života naših predaka.
Kako bi sačuvao tradiciju malene kamene kućice, Grad Vodnjan-Dignano odlučio je organizirati akciju “Moj kažun – La mia casita”. U cijeli projekt uključen je Konzervatorski odjel iz Pule te Etnografski muzej Istre. U travnju 2008. godine Gradsko Poglavarstvo Grada Vodnjana objavilo je javni poziv za dodjelu bespovratne potpore za obnovu kažuna. Javni poziv objavljen je s namjerom da se lokalno stanovništvo aktivno uključi u akciju, te da se obnovi što veći broj kažuna na ovom području. Bespovratna potpora po ovom projektu može iznositi najviše 3.000,00 kn po kažunu, a Grad Vodnjan-Dignano osigurao je stručnu pomoć tijekom radova na obnovi kažuna. 
Sam projekt „Moj kažun – La mia casita“ podrazumijeva obnovu što većeg broja kažuna i suhozida, kreiranje kulturno turističkog proizvoda, kreiranje elementa za produljenje turističke sezone, promoviranje kulturnog turizma, doprinos očuvanju etnološkog i povijesnog nasljeđa. Putem projekta provode se radionice za izradu i obnovu kažuna i suhozida. Radionicama se mogu priključiti svi zainteresirani koji žele naučiti nešto više o kulturno povijesnom identitetu Grada Vodnjana-Dignano i pridonijeti njegovom očuvanju. U 2013. godini otvoren je i „Park kažuna“ koji predstavlja sve faze konstrukcije kažuna, unutar kojeg je prezentirana konstrukcija kažuna u 4 temeljna koraka; prvi podrazumijeva izgradnju temelja, drugi izgradnju zida do krova, treći izgradnju krova - gromače, dok četvrti predstavlja završetak same konstrukcije, odnosno gotov kažun.
Iz godine u godinu akciju se sve više obogaćuje novim sadržajima poput bike i pješačkih staza a dio ovog projekta je i turistički vlakić sa vodičem, namijenjen prijevozu grupa posjetitelja kojim bi se obilazili obnovljeni kažuni, razgledala stara gradska jezgra Grada Vodnjana-Dignano te muzej i crkva Sv.Blaža. Radionice i predavanja su besplatna te nije potrebna prethodna najava ili upis. Sudionici koji se budu aktivno uključili u akciju, na kraju manifestacije dobivaju potvrdu o sudjelovanju, ali i na početku tijekom prijave na radionice, svaki sudionik dobiva majicu akcije, radne rukavice, bedž i vodu za ugodnije sudjelovanje.
Cilj akcije je da svi zajedno obnovimo što više kažuna i suhozida. Na taj će način ti kažuni zaista postati “naši kažuni” u smislu da smo ih svi zajedno gradili, obnovili, učili o njima. Kažuni će biti naše zajedničko bogatstvo. Svatko od nas moći će s ponosom reći: "Ovo je Moj kažun – Questa è La mia casita”.